Zakopane iluzije
Možda je to
oduvek tinjalo u
meni kao deo
mojih najskrivenijih snova i htenja, kao deo moje večne potrebe za
pravdom, kao moj
otpor haotičnosti i proizvoljnosti, kao
moja težnja ka
redu i poretku
koja nikada nije
našla svoj put,
a ja sam očekivala neki drugi
, bolji život
onako kako ideali
mogu pružiti takvu
žudnju. A onda
sam konačno shvatila.
I baš te godine počeo
je moj stvarni
život, onaj koji
razdvaja kule u
oblacima, iluzije i mitove od gole stvarnosti.
Danas kada ponovo
razmislim o tome
bez silovitih emocija
kojima bih teško
mogla odrediti značenje,
shvatam da je
život išao pravcem
drugačijim od potrebnog
za postizanje takvog
cilja i da
se tu ništa,
ama baš ništa
nije moglo očekivati
niti dogoditi ...
Прво питање би било: знамо ли правда шта је? Од тога све полази. Ако у нама има и трунке склоности ка било каквој неправди, то онда ми не можемо нити имати правилно поимање, нити знање да ли се правда дешава или не. Зар не?
Поздравче! :)
Autor pricalica — 19 Okt 2015, 19:06
@ pricalica
Veoma je moguće da je ovaj tekst nastao pod uticajem tvoje priče "Vedro I Baklja" :)
Ljudu su skloni sami da dele pravdu, pa da se u toj svojoj želji, nastojanju i delanju identifikuju (sa) i uzdižu i iznad samoga Boga...
Nije naše da pravdu delimo, ali je svakako osećamo, osećamo da li postoji. Naše je da se ponašamo po zakonima Božjim, po savesti svojoj, a ostalo je volja Božja, zar ne?
Demokratska društva su organizovana tako da je vladavina zakona njihova vrhovna vrednost. Pa koliko se i za koga primenjuje zakon, koliko je "rastegljiv", fleksibilan i ostalo eto koliko pravde ima ... a svako od nas je suviše subjektivan da bi se uzeo za vrhovnog delitelja pravde. ;)
Autor Divina Commedia — 19 Okt 2015, 19:41
Нема никакве разлике између демократских и државних уређења пре а неће их бити ни у будућности. То је велика варка. Медији приказују погрешну слику света. Моћници су себе прогласили за богове, али све је то узалуд. Да, ми имамо осећај за правду - савест наша о томе сведочи. И не само да сведочи да постоји Бог, већ да је Он праведан и добар и нимало склон злу. То је оно што моћници не могу да схвате, већина и не жели, и што бусаџије против Бога говоре да је он диктатор и тиранин. Напротив. Ми осећамо стид и срам и гледамо да нас нико не види кад чинимо зло. То је доказ да пред Бога не можемо стати, јер у Њему нема зла и од Њега се сакрити не можемо. И оно што је најбитније: Господ никог неће јурити, али ће сваког од нас чекати, како рече Свети Владика Николај. То је сведочанство Љубави према блудним синовима.
Надовезах се на јуче, данас а можда и твоје сутрашње размишљање. :)
Autor pricalica — 19 Okt 2015, 20:04
@ pricalice
Sve se slažem, na našu žalost tako je.
Hiljadama godina čovek uzdiše nad svojim životom ili nad sobom u tom životu i tako će ostati još toliko i više, jer se suština života neće promeniti.
U tome će svako pronalaziti svoje načine opstanka. Čehov je tako jednom rekao da "Kad nema pravog života čovek živi fatamorgane." ;)
A Vladika je umeo pronaći prave reči za sve. Hvala ti što nas podsećaš. :)
PS
Veliki moćnici prekomponuju Svet, a mali ciljaju na pojedinca i sužavaju nam životni prostor ... eto to ti ja velim, pa ti vidi šta je veće zlo? ;)
Autor Divina Commedia — 19 Okt 2015, 20:48
...или,када нас илузије надживе.
ПС.Не, нема противуречности у изнесеном коментару. Не бисте написали овај текст да нема трага који још увек води ка њима - илузијама.
Срдачан поздрав!
Autor Станимир Трифуновић — 23 Okt 2015, 18:22
Život zamišljam @ Stanimire, kao paletu na kojoj slikar meša boje pa prema potrebi dodaje svetlije ili tamnije nijanse ... Svega što je previše nije dobro, a dobro je da ničega ne fali kad zatreba :-)
Zamišljam, takođe, da prolazimo kroz krugove svesti u kojima dominira nešto i kad odživimo to idemo dalje ...
Dok god se krećemo dobro je. Sve što je u tim zamišljenim krugovima svrha je samo sebi, pa u tom smislu i nije problem da nas nadživi, jer mi smo prošli i otišli dalje ...tako i sa iluzijama.
Hvala što čitate i komentarišete. :-)
Autor Divina Commedia — 24 Okt 2015, 13:07