Zakopane iluzije
Možda je to
oduvek tinjalo u
meni kao deo
mojih najskrivenijih snova i htenja, kao deo moje večne potrebe za
pravdom, kao moj
otpor haotičnosti i proizvoljnosti, kao
moja težnja ka
redu i poretku
koja nikada nije
našla svoj put,
a ja sam očekivala neki drugi
, bolji život
onako kako ideali
mogu pružiti takvu
žudnju. A onda
sam konačno shvatila.
I baš te godine počeo
je moj stvarni
život, onaj koji
razdvaja kule u
oblacima, iluzije i mitove od gole stvarnosti.
Danas kada ponovo
razmislim o tome
bez silovitih emocija
kojima bih teško
mogla odrediti značenje,
shvatam da je
život išao pravcem
drugačijim od potrebnog
za postizanje takvog
cilja i da
se tu ništa,
ama baš ništa
nije moglo očekivati
niti dogoditi ...